Info blog o pticama
Ptice
Reklame
Blog
subota, travanj 10, 2010
Došao je red i na egzotične grlice. Kod nas ih uglavnom nema, a li ako postoji koji uzgajivać neka nas kontaktira. Za početak sam odabrao senegalsku grlicu.

Ova grlica nastanjuje Afriku, Malu Aziju  i Azijski podkontinent. Prepoznatljiva je po svome glasanju koje sliči ljudskom smijehu.



Glava joj je ružičaste boje, a oko vrata ima široku ogrlicu boje cimeta.  Cimetne boje i pokrovno perje leđa i krila, a donja pera krila su plavo sve boje. Noge su ljubačasto rozne boje. Ženka je jako slična mužjaku ali su joj boje nešto zagasitije.
Mlade ptice se lako razlikuju od odraslih jer im je osnovna boja smeđa, na nekim dijelovima tijela tamnija, a na letnim krilima svjetlija. Boja nogu im je crveno rozna.



Gnijezdi se u grmlju  niskom raslinju, na suhom terenu. Ženka snese dva jaja, a nakon 14 dana se izlegu ptići. Većinu vremena na gnijezdu provede ženka, a mužjak je zamjenjuje kada je to potrebno. To su monogamne ptice i cijeli život ostaju u istom paru

Hrani se uglavnom raznim sjemenkama, a ponekad i insektima.
ptice @ 01:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Čižak (Carduelis spinus) ili kako ga još zovu cajzić je malena ptica veličine svega 12.cm., a težine 12.g. i spada u porodicu zeba (Fringillidae).Raspon krila ove ptice mijeri oko 22.cm.
Ova ptica je pitomog karaktera i več odavno upravo zbog tih svojih osobina postoji u udomačenom uzgoju.

mužjak
Čižak je lijepa ptica ,naručito mužjak kojeg krasi prekrasna maslinasto-žuta boja perija na obrazima,s obije strane vrata,dolnjeg dijela grla (guša),a prostire se ta boja i po cijelom gornjem dijelu prsiju. Te boje su u kontrastu sa crnom, tijemenom bojom glave koja je pokriva poput kape ( u nekih primijeraka nedostaje ta "kapa"). Crne boje perija ima kako na gornjem dijelu glave i zatiljka, tako i na dijelu grla. Bokovi, dolnji dio trbuha i prsiju su svijetle, bijelkaste boje. Repno perije ima vrhove pera obojena crnim rubom , dok je ostali dio repnog perja prekrasne, žute boje.Letačka pera krila su kao ukrašena crnim poprečnim crtama koja se nalaze na smeđe-crnom perju krila. Na krilima mu se nalaze karakteristični rubovima žučkasto-zelenkaste boje.
Ženka čižka je manje obojena zelenkasto-žutom bojom, a krila i rep su joj dosta blijeđe koloritna od mužjaka.Tako je ženki i gornja strana tijela smeđe-zelenkasta, dok joj je donji dio tamno bijeli.Preko krila se ženki protežu dvije ,svijetle boje ,omeđene kao trake.
Mijesto prebivanja ove ptice je ponajprije područje šumovitih dijelova koje se prostire na čitavu Europu , ali i Aziju.Naručito joj pašu prostrane ,smrekove šume na zapadu Europe i to prije svega u srednjegorju i Alpama, dok je u nizinama srećemo najčešće samo zimi.Ova ptica za vrijeme jakih zima često seli iz sijevernih dijelova Europe u srednju Europu gdje zna i prezimit. Zanimljiva su zapažanja da se jedne godine u našim krajevima pojave velika i brojna jata , a potom je više godina ne vidimo.

mužjak
Čižak je vrlo pokretljiva i živahna ptica, koja je izvanredan penjać i u stanju je naglavačke visiti na grančicama u potrazi za hranom. Tako čemo je moći vidijeti kako satima čas visi naglavačke, a čas se penje ili se spušta na tankim grančicama breza u potrazi za sijemenjem u njihovim resama.Ni trenutka nije mirna i viješto skakuče s grančice na grančicu. Iako se ova ptica nerado zadržava na zemlji vrlo se viješto i po njoj kreče, no ipak radije taj dio preleti i izbijegava zadržavanje na tlu. Dok leti let joj je brz i lagan,a u valovitim kretanjima preleti velika rastojanja.Pri tom se zna dići i u znatnije visine.Čižak ima umilu pijesmicu iako ne tako raskošnog repertoara kao pojedine njene srodnice. Pijev joj je jednolično cvrčanje i struganje koje zvuči kao ugodno cvrkutanje sa slogovima didel-didel-didel-deih-dei kojoj predhodi kratka čurlikava pijesmica. Pored pijesme glasa se i karakterističnim tet-tetet,ssi, a u letu i s dieh.
Čižak se u prirodi hrani prvenstveno s raznim zrelim i poluzrelim sijemenem, kao i
raznim insektima i njihovim ličinkama. Uz to hrani se i raznim, samoniklim biljem,mladim pupoljcima i listovima. Od sijemenja veliki udio sastoji se od sijemenja drveća, dok mladunce kao i ostale druge zebovke ponajprije hrane raznim insektima kao što su ušenjaci,male gusijenice idr.. Kako rastu u ishranu im sve više i više dodaju razno lakoprobavljivo sijemenje.

ženka
Za vrijeme razmnožavanja koje počinje u proljeće u travnju mijesecu mužjak veselo pjeva i u zanosnom letu leprša svojim teritorijem koji je odabrao za gniježđenje. Samo mijesto za gnijezdo pomno odabiru na samom vrhu vanjskih granana stabla jela i smreka. Gnijezdo je dobro skriveno i kamuflirano tako da ga je praktički nemoguče ugledati s zemlje. Gnijezdo je toliko dobro sakriveno da postoji legenda o ovoj ptici koja govori o tome da čižak u gotovo gnijezdo meče posebni, čarobni kamenčić koji gnijezdo čini nevidljivim za ljudsko oko. Unatoč zanimljivoj legendi znamo da se ova ptica gnijezdi dva puta godišnje u periodu od četvrtog do sedmoga mijeseca kada snese u gnijezdo 4 do 6 jajeta koja su bijelkastoplave boje i posuta s malo tamnosmeđih mrljica. Ženka sijedi na jajima sama, a mužjak je hrani na gnijezdu. Mlade odhranjuju oba partnera.
ptice @ 01:49 |Komentiraj | Komentari: 0
Jurčica konopljarka (Acanthis cannabina) je lijepa ptica veličine oko 13 cm. koja ima raspon krila od oko 23 cm u širinu. Ovu pticu krase prekrasna obilježja grimizno crvene boje na dijelovima tijemena i prsiju. Cimentno smečkasta su joj ramena i dijelovi leđa dok je doljnji dio pretežito svijetle boje. Rep joj je tamno obojen crnom bojom, a vanjska ,repna pera imaju svijetliji rub. Ženka nema crvena obilježja koje ima mužjak.Zbog pijesme i umilog izgleda česta je u udomačenom uzgoju.Nalazimo je u čitavoj Europi.

mužjak jurčice
Stanište u srednjoj Europi ova ptica nalazi po poljima koja su omeđena šumarcima i živicama , kao i na grobljima, vrtovima i parkovima. Visoke planine i velika šumovita prostranstva izbijegava.Preko sezone razmnožavanja živi u paru , a več kolovozu pomalo se skupljaju u jata. Zimi se miješa u druga jata ptica kao što su zelentarke isl.

Jurčica se gnijezdi dva puta , a ponekad i tri puta godišnje, od četvrtog do sedmog mijeseca. Gnijezdo pravi dobro skriveno na pomno odabranom mijestu . Ono se najčešće nalazi u gustišima grmlja , ali i u pojedinačnom žbunju. Zanimljivo je da gnijezdo često gradi dosta nisko iznad površine zemlje. Rado gnijezdo svija i na niskom drveću borovica i tuja. Gnijezdo je dobro i kompaktno napravljeno od raznih korijenčića, travki i grančica , a iznutra je obloženo finim travčicama, i životinjskom dlakom, kao i biljnom vunom raznih biljka. U tako meko, obloženo gnijezdo ženka snese pet do sedam jajeta bijelkaste ljuske, koja su posuta mrljama,crtama i šarama rđastocrvenim do crvenosmeđe obojenim.JŽenka sama sijedi na gnijezdu , a mužjak često u blizini prekrasno pijeva sa neke grane.Jurčice su jako dobre majke i izležene mlade koji se polegnu nakon 13 do 14 dana nikada ne napuštaju i brane ih svoim životom.
Jurčica se hrani s sijemenjem kao što je sijemenje maslačka ,raznog korova i sijemena različitih trava, a ishranu nadopunjuje insektima.
Pijev joj je divan i ugodan.Sastoji se od fučikavih tonova ritma sličnih kao u češljugara koji je zvučan i završava kreštavim tonom. U letu se glasa sa ge-geg, a opasnost izražava s djeh ili dliiih.
ptice @ 01:40 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, ožujak 30, 2010
Zlatni fazan je jedna od najpopularnijih vrsta fazana držana u zatočeništvu.

Jako je lijep, otporan, lagan za uzgoj i odličan za početnike. Za fazana koji se tako često sreće kod uzgaivaća jako malo se zna o njegovom ponašanju u divljini u planinama centralne Kine.
Ova vrsta, zajedno s dijamantnim fazanom čini grupu fazana zvanu ogrličari (genus Chrysolophus). Ime su dobili po svojoj ogrlici koju šire za vrijeme parenja. Pošto su ove dvije vrste vrlo bliske mnogi uzgaivaći su ih križali, otežavajući tako s vremenom pronalaženje ćistih jedinki u zatočeništvu.

Odrasli mužjak:Kukma na vrhu glave zlatno žute boje. Tamno žute strane lica, a boja prema vratu prelazi u tamno naranđastu, a na obrazima u skoro bijelu. Produžena, skoro trokutasta pera na stražnjoj strani glave u kojoj je perje naranđasto s plavo-crnim rubovima tvori ogrlicu koja spuštena ima oblik kape. Vrat, leđa i trbuh krvavo crvene su boje, a postaju smeđkasti na podrepnom podrućju. Iznad ramena nalazi se područje tamno zelenog perja, a svako pero je tamno obrubljeno. Leđa i područje nad repom je sjajno zlatno žute boje. Nadrepno perje je priljubljeno i produženo, krvavo crveno. Ramena i područje krila tamno plave boje, s nešto crnog.Letno perje smeđe-crno, a na vanjskim rubovima plavkasto ili crvenkasto-smeđe. Centralna repna pera cimetno smeđe boje, mrljasto ispjegana svijetlo smeđim pjegama obrubljena crnim. Ostatak dugih repnih pera vrlo gusto valovito iscrtkan ili mrljasto naizmjence smeđe i svjetlo smeđe mrlje.Jednogodišnji mužjak sadrži mješavinu muškog i ženskog perja, ali više ženskog. Dvogodišnji mužjak je sličan odraslom, ali još nema potpuno razvijenu ogrlicu, te ima više okruglastog nego trokutastog perja u ogrlici. Perje nad krilnim perima više mutno crno i krem, manje jasne boje

Odrasla ženka:Glava i vrat krem smeđe boje, vrlo gusto isprugano crno-smeđim na vrhu glave i vratu, vrat ne isprugan. Strane glave su srebrno sive, iscrtkane crnkasto. Večina ostalog perja ( uključujući trbuh i podrepno perje ) isprugano krem-hrđasto i crno-smeđe, vrlo uočljivo na prsima, postrano na prsima i krilima. Leđa, nadrepno područje skoro jednobojno, fino prugasto i smeđe-sivkasto. Rep je kremasto smeđ, rijetko isprugan crno-smeđim po centralnim perima, prema vrhu pruge su uže i svijetlije. Mlada ženka je više smeđkasto-crvenkaste nijanse sa slabije i nepravilnije ispruganim prsima i postrano od njih.

Kad se kupuje odrasle zlatne fazane, pazite kod odraslog mžjaka na tragove krvi dijanmantnog fazana. Mužjak će imati sljedeče ako je križan: 1) Bilo koji trag crvenog u kukmi osim onog na samom vrhu 2) bilo kakav trag zelenog u prsima 3) crveno u donjem dijelu leđa 4) velik 5) tamne noge. Ženke bi trebale biti male, sa žutim nogama i ničim crvenim u kukmi. Pruge na repu zlatne fazanke su bliže postavljene nego kod dijamantne, Pokrovno perje na repu kod zlatne ženke je šiljato, a kod dijamantne je zaobljeno. Polje oko oka je kod dijamantne plavo obojeno i bez perja, a noge su plavo sive. Kod dijamantne ženke su podrućje pod kljunom, kao i trbuh vrlo svijetle, do bijele boje, dok kod zlatne nisu. Mlad zlatni su mnogo svijetliji kad se usporede s dijemantnim, I svakako imaju žute noge.

Dužina mužjaka je 100 – 115 cm, ženke 61 – 70 cm, razlika uglavnom zbog dužine mužjakovog repa. Težina mužjaka je 575 – 710 g, a ženke 550 – 665 g
Glasanje je prodorno i glasno s ka – cheek, drugi ton je naglašeniji i glasniji.
U divljini dosta čest u odgovarajučim uvijetima, premda mu tradicionalna kineska kultura baš i ne pomaže jer se smatra delikatesom i vrlo je skup u restoranima, kad je dostupan. Posebno ga ugrožava gubitak staništa, a največu prijetnju pretstavljaju ne savijesni uzgaivači i ostali ljudi koji provode razna križanja zlatnog i dijamantnog fazana u svijetu.

Uzgoj
Jedan od najjednostavnijih fazana za držanje u volijerama, ova je vrsta bez sumnje najbolja za početnike. Oni su maleni I ne zahtjevaju velike volijer ( 3 x 4 x 2 ) , čineći ih tako pogodnim za one koji nemaju baš puno mjesta. Volijeru se može napraviti od drvene konstrukcije ili koje druge koja se postavlja na betonske temelj bubine obićno 50 cm., a stranice i krov se oblažu žicom, izgradnja večinom ovisi o osobnim mogučnostima i željama uzgaivaća ili držatelja, no trba uzeti u obzir da osigura osnovne stvari a to su zaklon, sigurnost, a i nesmijemo zanemariti niti ljepotu. Vrlo dobro se slažu s ostalim pticama ( golubovi, grlice, pauni ), ali i ne s drugim vrstama fazana, no moramo uzeti tada u obzir da trebamo i veću volijeru.



Vrlo su otporni na zimu, I mogu izdržati vrlo hladne zime s malo ili ništa zaklona. Kao zaklon može poslužiti natkriveni prostor ograđen s tri strane smješten unutar volijere ili izvan nje s jednom prećkom za spavanje visoko postavljenom. ( prečka u zaklonu mora biti najviša prećka u cijelom kompleksu jer će samo onda na njoj i spavati) Obićno se unutra postavlja i hranilica i pojilica. To je mjesto u kojem bi se trebali osjećati najsigurnije. Za tlo je najbolji oštri rijećni pijesak u sloju od 10 – 15 cm koji bi trebalo jednom godišnje mjenjati i svaka 2 – 3 dana počistiti. Pošto su po prirodi šumske ptice, tijekom vručih ljetnih mjeseci im treba osigurati puno sijene. ( može se volijera napraviti pod drvetom, ili cijelo drvo ukomponirati u volijeru ) Izloženost direktonm suncu uzrokovat će bljeđenje boje mužjakovog perja. U volijeru se može posaditi razno nisko grmlje, ukrasne trave, penjačice.

Hranidba ne pretstavlja problem ako je raznovrsna, mora se paziti da se ne udebljaju. Jedan omjer od pola zelenog i pola zrnatog obroka zadovoljavajući je. Mogu se koristiti i gotove pelete za fazane koje se mogu kupiti (Versele-laga ima jako dobre). Uz pelete treba dati na izbor i raznovrsne žitarice ( isto imaju velik asortiman) kao i vitaminsko mineralni dodatak koji je najbolje davati na soćnu hranu ( bobice ribizla, bazge, grožđa, ribanu mrkvu...) može se ponuditi i razno voće kao i crvi brašnjari te grit. Voda mora biti uvijek dostupna i svježa jer je uz prljav pod najčesći izvor bolesti.

Mužjaci se vole puno udvarati, čak i kada nema ženke u blizini. Ako se da truda mogu postati dosta pitomi, uzimati zelenilo i crve brašnjare direktno iz ruke.

Lagano se razmnožava u zatočeništvu. Ženka će obićno početi nest jaja poćetkom travnja, i snest će obićno 8 – 12 jaja. Večina ženki su jako dobre majke, no uvijek ima iznimaka, poticajno za majčinsko ponašanje osigurati dosta zaklona i što prirodnije okruženje. Inkubacija traje 22 – 23 dana. Piliće je vrlo lako uzgojiti I često se koriste da uće druge piliće rijetkih fazana uzimati hranu. Pilićima zlatnih fazana lako je odrediti spol kad su još mali, s oko 5 tjedana boja šarenice oka u ženki je tamnosmeđa dok je kod mužjaka puno svijetlija. Ako se ostavlja ženki da odgoji mlade preporuća se ukloniti mužjaka jer znade biti agresivan spram pilića.

Iako mužjaci ne dobiju svoju prekrasnu boju perja sve do jeseni druge godine života, jednogodišnjaci su skoro uvijek plodni. Do četiri ženke može se dodati jednom mužjaku. Ženka će u prvoj godini života obićno snesti svega par jaja.

Mutacije: Pošto se već dugo uzgajaju nema dvojbe da se tijekom godina nisu razvile neke mutacije boja. Većina novih mutacija boja nisu mutacije već su dobivene križanjem s dijamantnim fazanom
Crnovrati zlatni fazan ; Chrysolophus pictus mut. scurus
Bio je prva mutacija dobivena, premda se danas sumnja da je nastala križanjem s dijamantnim pa nije mutacija.

Žuti zlatni fazani (platinasti), prava mutacija ; Chrysolophus pictus mut. luteus





Svijetlo crveni zlatni fazan, odrasli je na prvi pogled slićan normalnoj formi, ali nemaju metalik zeleno na leđoma I plavo na krilima. Oboje je zamjenjeno sjajno sivim. Kukma, ogrlica I donji dio leđa dijeluju tamno žuto, skoro naranđasto. Cijeli dijeluje sjajnijeg perja nego normalni zlatni. Ženke se lako razlikuju jer su tamnije crvenkasto obojene, s tamnijim uzorkom. Kako I u svim ostalim mutacijama sjaj i boja jako će izbljedit na suncu.

Htio bih napomenuti da navedene ptice, osim možda tamnovratog zlatnog fazana su mutacije pravog zlatnog fazing, a NE hibridi između zlatnog I dijamantnog. Pošto su ove ptice vrlo blisko povezane, križat će se I imati plodno potomstvo. Postoji bezbroj mogučih kombinacija boja u tih hibrida, ali oni su beskorisni uzgaivaćima koji žele očuvati ćistu vrstu, onakvu kakvu je priroda sama stvorila. Zbog toga nebi preporićio križanje zlatnog i dijamantnog, ili bilo koje druge vrste fazana samo zato da se vidi “ šta će ispast”.
ptice @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 0

Grlice se hrane raznim vrstama sjemenja. Postoji jedna porodica koja se naziva voćne grlice, a taj su naziv dobile po tome što se hrane voćem. Voćnih je grlica u zatočeništvu vrlo malo. Dakle većina vrsta grlica koje ljudi drže se hrane sjemenjem pa ćemo tako pisti o prehrani sjemenjem.





Za razliku od mnogih drugih vrsta ptica koje ljudi drže ( papige, zebice… ) grlice ne ljušte sjemenje već progutaju cijel sjemenku. To je njihova prednost pred papigama i drugim pticama zato što nikada nećete naći punu hranilicu ljuskica od sjemenja. Grlice se hrane raznim vrstama sjemenja što ovisi o vrstama. Najbolje ih je hraniti sa mješavinom raznog sjemenja tako da one same sebi odaberu sjeme koje žele jesti. Grlice najrađe jedu mljeveni kukuruz, pšenicu, proso, konoplju i mix hranu za kanarince.





Grlice rado jedu i insekte. Insekti nisu nužni za prehranu grlica ali ako ima prilike grlica će vrlo rado ''gricnuti'' taj proteinski dodatak.



Grlice uz sjemenkastu prehranu obavezno moraju uvijek imati dostupnu posudicu  u kojoj će se nalaziti pijesak ili grit za ptice. On je izvor kalcija koji je prijeko potreban za jačanje kostiju i stvaranje ljuske jajeta. On također pomaže i kod probave hrane. Dakle u kavezu naših grlica uvijek se mora naći jedna posuda sa osnovnom sjemenkastom hranom i jedna sa pijeskom ili gritom za ptice.

ptice @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 0
Češljugar je ptica pijevica iz porodice zeba koja je vrlo popularna u udomačenom uzgoju. Odlikuje ju šarenilo boje perija grimizno crvene , kao i jarko žute koja je u kontrastu sa crnom i bijelom bojom perija.Lako ga je raspoznati zbog crvene maske na licu i žute pruge na krilima. Glava je obojena crnom , bijelom i grimizno crvenom.Žučkasti su mu leđa ,ramena i zatiljak, dok su mu obadvije strane prsiju kao i podvoljak svijetle crvenkasto-smeđe obojeni. Ramena i krilna pera su crno obojeni s bijelim biljegima poput štitova. Mlade ptice nisu po glavi tako koloritno obojene več su jednolično smeđesivo prošarane. Mužjak i ženka su jednako obojeni i nemaju spolnog diformizma. Razlikuju se samo po boji ramenog pregiba koji je u mužjaka tamnocrni i po liniji crvene boje maske lica koja kod mužjaka prelazi polovicu oka. Mužjaci imaju tamnocrne pernate malje u obliku dlačica u korijenu kljuna, dok su one kod ženki svijetlije.Češljugari su dugački oko 12 do 13 cm, raspon krila im je oko 22 cm , a težina oko 16 gr.Pijev mu je umiljat i zvonak koji se sastoji od melodične kitice koja je različite dužine uglavnom sastavljene od zova did - lit - did -lit. Između toga fink i kratak cvrkut. Dok vabi pijesmom najjednostavnije se može opisati kao siglit,pikelnik. Dok leti javlja se zvonko did -lit. Dok upozoruje glasa se sa blagim mai, a ukoliko ga poplašimo s grubim rerere. Mlade ptice glasaju se cif - licici. Mužjak pijeva zvonko i uporno s brojnim inačicama te je kao takav oduvijek cijenjen kao ptica pijevačica u udomačenom uzgoju.Pijeva tokom cijele godine osim za vrijeme mitarenja i dok je loše vrijeme.

U prirodi se ova ptica hrani različitim sijemenjem kao što su čićak , češljuga isl , a u vrijeme razmnožavanja i odhrane mladih i velikim količinama raznoraznih insekata u svim stadijima razvoja. Kako se hrani večim količinama češljuge (po kojoj je dobio i ime) kljun mu je prilagođen upravo takvom vidu ishrane pa je srazmijerno dug ,prema špicu tanak i špičast što mu omogučuje vađenje sijemenki iz bodljikavih plodova češljuge i čićka.

Češljugari se gnijezde dva puta godišnje u periodu od V - IX mijeseca. Mijesto gnježđenja često izabere u vočnjacima,rijetkim lisnatim šumama ,u vrtu, kao i na drveću uz kuće i ulice. Gnijezdo pedantno izrađuje poglavito samo ženka , a mužjak joj samo tu i tamo pomogne,no rijetko. Gnijezdo je često visoko na granama izrađeno u rašljama drveta i tako pomno postavljeno da se teško može vidjeti odozdo i obično ga zamijetimo tek kada u jesen s drveta na kojem je gnijezdo opadne lišće. Gnijezdo je prava umijetnička tvorevina pomno izgrađena od debelih stijenki. Izvana je sastavljeno iz različitih travki i sitnih korijenčića ,vlati i perja , kao i od mahovine i lišajeva tako da je dobro kamuflirano i prosto se stapa s okolinom. Sav taj materijal ptica povezuje s nitima paukovih mreža. Unutrašnjost gnijezda meko je obloženo pahuljicama maslačkovog cvijeća i dlačicama sisavaca. No upravo zbog takve debele i meke stijenke gnijezda nažalost ponekad nesretno završe jer uslijed nevremena i oluje kapi kiše otežaju gnijezdo natapajuči ga vodom , a vijetar učini svoje i sruši gnijezdo. U tako napravljeno gnijezdo ženka snese tri do sedam jajeta , tanke ljuske koja je obojena plavkastom do plavkasto zelenkastom ili bijelkastom bojom s crvenosmeđim mrljama i tamnim točkama koje su na tupom kraju raspoređene u obliku vijenca. Poslije trinaest do četrnaest dana polegu se mladi koje oba roditelja najprije u prvim danima života hrane malim ličinkama različitih insekata i biljnim ušima , da bi kako mladi rastu prešli na ishranu raznog sijemenja i ostalih insekata.
ptice @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 0
Čižak (Carduelis spinus) ili kako ga još zovu cajzić je malena ptica veličine svega 12.cm., a težine 12.g. i spada u porodicu zeba (Fringillidae).Raspon krila ove ptice mijeri oko 22.cm.
Ova ptica je pitomog karaktera i več odavno upravo zbog tih svojih osobina postoji u udomačenom uzgoju.

mužjak
Čižak je lijepa ptica ,naručito mužjak kojeg krasi prekrasna maslinasto-žuta boja perija na obrazima,s obije strane vrata,dolnjeg dijela grla (guša),a prostire se ta boja i po cijelom gornjem dijelu prsiju. Te boje su u kontrastu sa crnom, tijemenom bojom glave koja je pokriva poput kape ( u nekih primijeraka nedostaje ta "kapa"). Crne boje perija ima kako na gornjem dijelu glave i zatiljka, tako i na dijelu grla. Bokovi, dolnji dio trbuha i prsiju su svijetle, bijelkaste boje. Repno perije ima vrhove pera obojena crnim rubom , dok je ostali dio repnog perja prekrasne, žute boje.Letačka pera krila su kao ukrašena crnim poprečnim crtama koja se nalaze na smeđe-crnom perju krila. Na krilima mu se nalaze karakteristični rubovima žučkasto-zelenkaste boje.
Ženka čižka je manje obojena zelenkasto-žutom bojom, a krila i rep su joj dosta blijeđe koloritna od mužjaka.Tako je ženki i gornja strana tijela smeđe-zelenkasta, dok joj je donji dio tamno bijeli.Preko krila se ženki protežu dvije ,svijetle boje ,omeđene kao trake.
Mijesto prebivanja ove ptice je ponajprije područje šumovitih dijelova koje se prostire na čitavu Europu , ali i Aziju.Naručito joj pašu prostrane ,smrekove šume na zapadu Europe i to prije svega u srednjegorju i Alpama, dok je u nizinama srećemo najčešće samo zimi.Ova ptica za vrijeme jakih zima često seli iz sijevernih dijelova Europe u srednju Europu gdje zna i prezimit. Zanimljiva su zapažanja da se jedne godine u našim krajevima pojave velika i brojna jata , a potom je više godina ne vidimo.

mužjak
Čižak je vrlo pokretljiva i živahna ptica, koja je izvanredan penjać i u stanju je naglavačke visiti na grančicama u potrazi za hranom. Tako čemo je moći vidijeti kako satima čas visi naglavačke, a čas se penje ili se spušta na tankim grančicama breza u potrazi za sijemenjem u njihovim resama.Ni trenutka nije mirna i viješto skakuče s grančice na grančicu. Iako se ova ptica nerado zadržava na zemlji vrlo se viješto i po njoj kreče, no ipak radije taj dio preleti i izbijegava zadržavanje na tlu. Dok leti let joj je brz i lagan,a u valovitim kretanjima preleti velika rastojanja.Pri tom se zna dići i u znatnije visine.Čižak ima umilu pijesmicu iako ne tako raskošnog repertoara kao pojedine njene srodnice. Pijev joj je jednolično cvrčanje i struganje koje zvuči kao ugodno cvrkutanje sa slogovima didel-didel-didel-deih-dei kojoj predhodi kratka čurlikava pijesmica. Pored pijesme glasa se i karakterističnim tet-tetet,ssi, a u letu i s dieh.
Čižak se u prirodi hrani prvenstveno s raznim zrelim i poluzrelim sijemenem, kao i
raznim insektima i njihovim ličinkama. Uz to hrani se i raznim, samoniklim biljem,mladim pupoljcima i listovima. Od sijemenja veliki udio sastoji se od sijemenja drveća, dok mladunce kao i ostale druge zebovke ponajprije hrane raznim insektima kao što su ušenjaci,male gusijenice idr.. Kako rastu u ishranu im sve više i više dodaju razno lakoprobavljivo sijemenje.

ženka
Za vrijeme razmnožavanja koje počinje u proljeće u travnju mijesecu mužjak veselo pjeva i u zanosnom letu leprša svojim teritorijem koji je odabrao za gniježđenje. Samo mijesto za gnijezdo pomno odabiru na samom vrhu vanjskih granana stabla jela i smreka. Gnijezdo je dobro skriveno i kamuflirano tako da ga je praktički nemoguče ugledati s zemlje. Gnijezdo je toliko dobro sakriveno da postoji legenda o ovoj ptici koja govori o tome da čižak u gotovo gnijezdo meče posebni, čarobni kamenčić koji gnijezdo čini nevidljivim za ljudsko oko. Unatoč zanimljivoj legendi znamo da se ova ptica gnijezdi dva puta godišnje u periodu od četvrtog do sedmoga mijeseca kada snese u gnijezdo 4 do 6 jajeta koja su bijelkastoplave boje i posuta s malo tamnosmeđih mrljica. Ženka sijedi na jajima sama, a mužjak je hrani na gnijezdu. Mlade odhranjuju oba partnera.
ptice @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Jurčica konopljarka (Acanthis cannabina) je lijepa ptica veličine oko 13 cm. koja ima raspon krila od oko 23 cm u širinu. Ovu pticu krase prekrasna obilježja grimizno crvene boje na dijelovima tijemena i prsiju. Cimentno smečkasta su joj ramena i dijelovi leđa dok je doljnji dio pretežito svijetle boje. Rep joj je tamno obojen crnom bojom, a vanjska ,repna pera imaju svijetliji rub. Ženka nema crvena obilježja koje ima mužjak.Zbog pijesme i umilog izgleda česta je u udomačenom uzgoju.Nalazimo je u čitavoj Europi.

mužjak jurčice
Stanište u srednjoj Europi ova ptica nalazi po poljima koja su omeđena šumarcima i živicama , kao i na grobljima, vrtovima i parkovima. Visoke planine i velika šumovita prostranstva izbijegava.Preko sezone razmnožavanja živi u paru , a več kolovozu pomalo se skupljaju u jata. Zimi se miješa u druga jata ptica kao što su zelentarke isl.

Jurčica se gnijezdi dva puta , a ponekad i tri puta godišnje, od četvrtog do sedmog mijeseca. Gnijezdo pravi dobro skriveno na pomno odabranom mijestu . Ono se najčešće nalazi u gustišima grmlja , ali i u pojedinačnom žbunju. Zanimljivo je da gnijezdo često gradi dosta nisko iznad površine zemlje. Rado gnijezdo svija i na niskom drveću borovica i tuja. Gnijezdo je dobro i kompaktno napravljeno od raznih korijenčića, travki i grančica , a iznutra je obloženo finim travčicama, i životinjskom dlakom, kao i biljnom vunom raznih biljka. U tako meko, obloženo gnijezdo ženka snese pet do sedam jajeta bijelkaste ljuske, koja su posuta mrljama,crtama i šarama rđastocrvenim do crvenosmeđe obojenim.JŽenka sama sijedi na gnijezdu , a mužjak često u blizini prekrasno pijeva sa neke grane.Jurčice su jako dobre majke i izležene mlade koji se polegnu nakon 13 do 14 dana nikada ne napuštaju i brane ih svoim životom.
Jurčica se hrani s sijemenjem kao što je sijemenje maslačka ,raznog korova i sijemena različitih trava, a ishranu nadopunjuje insektima.
Pijev joj je divan i ugodan.Sastoji se od fučikavih tonova ritma sličnih kao u češljugara koji je zvučan i završava kreštavim tonom. U letu se glasa sa ge-geg, a opasnost izražava s djeh ili dliiih.
ptice @ 19:52 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 25, 2010
Hranilice za ptice se mogu kupiti ili ih sami mozemo napraviti. Da bi hranilica bila posecena treba redovito dopunjuje s hranom i hrana se nikako ne smije pokvasiti. Od izbora hrane koju ponuditi ovisi koje ce ptice posecivati hranilicu. Prodavaonice koje prodaju hranu za kucne ljubimce imaju u ponudi mješavine sjemenki koje su potrebne pticama.

Hranilice se mogu veoma lako napraviti. Ako se obicnu plasticnu flasu ili teglu probusio i sipamo hrane dobićemo najjednostavniju hranilicu. Takodje se i šupljikav dzak moze iskoristiti za hranilicu ali se tade mora paziti da nije izlozen padalinama da se ne pojavi plijesan.
ptice @ 17:35 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 24, 2010
Kada bi u nekoliko karakteristika trebali opisati ptice uvijek bi nam prvo pala na pamet sposobnost leta, no niti su ptice jedine životinje koje mogu letjeti niti su sve sposobne vinuti se u visine. Ono što ih stvarno izdvaja je tijelo pokriveno perjem, tu su i još neke karakteristike koje nisu jedinstvene pticama ali ih određuju, npr. polaganje jaja, prednji udovi preobraženi u krila…

Ptice (razred Aves) su stanovnici svih kontinenata, prilagođene većini staništa tako da sa nama ovaj planet dijeli više od 9600 vrsta! Karakteristikama su toliko različite da je teško uopće uspoređivati najmanjeg Heleninog kolibrića (Mellisuga helenae) duljine 5 – 6 cm i noja (Struthio camelus) 2,5 m visoke i 140 kg teške ptice ili pingvina koji je nesposoban za let, a dobro prilagođen plivanju i ronjenju i čiopu koja gotovo nikada ne slijeće nego većinu životnih potreba ostvaruje u letu.
Oblik tijela, perje, veliki letni mišići smješteni blizu težišta tijela, relativno lagane kosti, koje u ukupnoj masi tijela čine tek 8-9 %! Sve su to neke od karakteristika koje pticama omogućuju let. Izgled krila, tj. duljina, zašiljenost ili zaobljenost pogoduju različitim tipovima leta.
Zbog brzog metabolizma, ptice moraju unijeti više hrane u odnosu na svoju veličinu no većina životinja. Jedu vrlo raznoliku hranu: vodozemce, mrave, rakove, mekušce, ribe, voće, travu, lišće, pupoljke, kukce, gmazove, glodavce, druge ptice, nektar, polen, korijenje… Sam probavni sustav ptice mora biti iznimno lagan i učinkovit. Stoga nemaju zube a mišići lica su značajno smanjeni. Oblik kljuna se razlikuje s obzirom na vrstu hrane. Tako npr. čaplje imaju oštre kljunove za lov riba i vodozemaca, djetlići koriste kljun kako bi odlomili komadiće drveta i tako došli do ličinki ispod kore, papige za otvaranje sjemenki, ptice grabljivice kljunom rastrgaju plijen, a patke ga koriste kao filter za procjeđivanje malih beskralješnjaka iz blata i vode. Kako nemaju zube, njihovu ulogu često preuzima želudac koji usitnjava i drobi hranu, a u ptica koje se hrane sjemenjem može sadržavati kamenčiće.
Pluća ptica su relativno malena no postoji devet zračnih vrećica koje omogućuju indirektni protok zraka kroz pluća čime se dobiva veći postotak «svježeg» zraka.
Također mogu promijeniti brzinu otkucaja srca i protok krvi ovisno o vrsti aktivnosti. Ptice imaju višu tjelesnu temperaturu od sisavaca: prosječno ona iznosi 38 - 42°C.
Od osjetila najviše se oslanjaju na vid. Njihove oči su vrlo velike u odnosu na veličinu glave i mozga: u ljudi oči čine oko 1% mase glave dok u čvorka (Sturnus vulgaris) 15%. Neke noćne ptice, poput sova, na stražnjoj stjenci oka imaju sloj stanica koji djeluje poput zrcala i reflektira svjetlo čime je omogućeno bolje iskorištavanje malih količina svjetla. U većine ptica oči se nalaze bočno na glavi što omogućuje da u isto vrijeme vide objekte sa svake strane glave tako američka šljuka (Scolopax minor) može vidjeti svih 360°. No, takav vid im istodobno smanjuje percepciju dubine i udaljenosti. Druge pak ptice, poput sova, imaju oči smještene sprijeda čime dobivaju puno bolji osjećaj dubine. Zanimljivo je da ptice vide i UV svjetlo.
Mnoštvom zvukova ptice komuniciraju unutar jata te sa (potencijalnim) partnerom, susjedima i članovima obitelji. Oni variraju od kratkog, jednostavnog zova do izrazito dugačkih, kompleksnih pjesama. Ponekad tonove stvaraju koristeći određene materijale: udaranje djetlića po drvetu ili posebna pera u američke šljuke (Scolopax minor). Zvukove dijelimo na pjev i zov. Pjev se razlikuje od vrste do vrste i između spolova (ako pjevaju i mužjaci i ženke). Služi za privlačenje partnera, uspostavu i obranu teritorija, koordinaciju aktivnosti... Karakteristike koje omogućuju prepoznavanje su: duljina trajanja pjeva ili npr. raspored elemenata u pjesmi. Glasanje može biti naslijeđeno, naučeno ili izmišljeno pa imitiraju i zvukove drugih ptica. U nekih vrsta javlja se pjesma para u duetu zbog očuvanja teritorija ili jačanja veze.
Većina ptica ima teritorij, bilo za vrijeme gniježđenja, parenja ili hranjenja, koje brane pjevom, letom ili napadom. Oko 13% vrsta ptica gnijezdi se kolonijalno. Kolonije pružaju sigurnost budući da je lakše uočiti grabežljivca a veći broj jaja i mladunaca premašuje čak i dnevne potrebe grabežljivaca. No postoje i mane – nekad se potrebno izboriti za mjesto za gniježđenje, partnera, hranu ili građevni materijal. Većina ptica je monogamno.
Ptice nesu jaja. Najveće jaje na svijetu je ono noja koje je oko 2000 puta veće od najmanjeg kolibrićeva jaja. Jaja koja su snesena na tlo ili u otvorena gnijezda na granama moraju biti zaštitno obojena, no ponekad budu bijela, a obojenje dobiju od blata ili bilja iz gnijezda. Jaja ptica koje se gnijezde u šupljinama poput sova, najčešće su bijela kako bi ih roditelji lakše locirali. Sama gnijezda mogu biti posve jednostavno udubljenje u tlu, šupljine u drveću, kaktusima, obalama rijeka, mogu biti izgrađena u obliku kupola, platformi i sl. ili «ukradene» nastambe drugih životinja. Gradnja gnijezda je instinktivna. Broj jaja varira od vrste do vrste (1 do čak 20!), starije ženke nesu više jaja, a i mijenja se s obzirom na dostupnost hrane… Tijekom inkubacije ptice prenose svoju toplinu na jaja. Više temperaturama mogu ubiti ptića, dok će niže temperature usporiti ili zaustaviti razvoj. Inkubacija traje od oko 10 dana u nekih vrapčarki pa do 80 dana u albatrosa. Mlade ptice se izvale ili slijepe i gole (čučavci) ili sa razvijenim svim osjetilima i mogućnošću trčanja i plivanja nekoliko sati nakon valjenja (potrkušci).
Selidba ptica između područja gniježđenja i područja zimovanja događa se u jesen (jesenska selidba) i proljeće (proljetna selidba). Svake jeseni oko 5 milijardi kopnenih ptica (187 vrsta), seli iz Europe i Azije u Afriku, te otprilike isto toliko napušta Sjevernu Ameriku i odlazi u Srednju i Južnu Ameriku. No ne sele sve ptice. Stanarice ne sele uopće, a kod djelomičnih selica sele samo neke jedinke. Selidba je teška i predstavlja velik rizik, ali omogućuje aktivnost tijekom cijele godine, iskorištavanje područja onda kada su bogata hranom, a i smanjuje kompeticiju. Arktičke čigre prevale i 25 000 km svake godine sa gnjezdilišta u sjevernom Atlantiku i oceanima Arktika do voda Antarktika i natrag.
Pretpostavlja se da ptice na selidbi orijentiraju prema vidljivim oznakama na tlu (one koje sele danju) i prema suncu i zvijezdama. Treći tip orijentacije je prava navigacija, tj. sposobnost orijentacije prema određenom cilju iz nepoznatog područja. Taj tip je rijedak i najviše ptica koristi kombinaciju prva dva tipa.
Pojavljivanje i nestajanje ptica u pravilnim vremenskim razmacima oduvijek je zbunjivalo ljude. Tako je Aristotel, iako je znao da ždralovi sezonski sele iz stepa Male Azije u močvare gornjih pritoka Nila, mislio da male ptice, poput lastavica, ševa i grlica, hiberniraju, a da se crvendać preobrazi u crvenorepku. Teorija o hibernaciji lastavica trajala je oko 2000 g. i o tome je postojalo vrlo mnogo priča. Tako jedna kaže da se jata lastavica u jesen skupljaju u močvarama na trski, dok njihova težina ne savine trsku u vodu i potopi ptice koje će tu pasti u duboku hibernaciju.


ptice @ 09:58 |Komentiraj | Komentari: 0
Brojač posjeta
8266
Reklame
Index.hr
Nema zapisa.